Analiza financijskih izvještaja trgovačkog društva uobičajeno se vrši vertikalnom i horizontalnom analizom financijskih izvještaja te pomoću tradicionalnih financijskih pokazatelja. Međutim, sve se više za mjerenje performasi poslovanja uz tradicionalne financijske pokazatelje koriste i pokazatelji stvaranja dodane vrijednosti.

Među najčešće korištenim pokazateljima dodane vrijednost jesu pokazatelj ekonomskog profita (EP), ekonomske dodane vrijednosti (EVA), tržišne dodane vrijednosti (MVA) i novčane dodane vrijednosti (CVA).

Uz analizu pokazatelja dodane vrijednosti, sve veći broj kompanija, osim zakonom propisanih financijskih izvještaja, sastavlja i izvještaj o dodanoj vrijednosti kojim se analizira kako je novostvorena vrijednost raspodijeljena među dionicima koji su sudjelovali u njenom stvaranju.

Dodana vrijednost je vrijednost stvorena iznad izvorne vrijednosti proizvoda, usluge, kompanije ili projekta, a dva su temeljna pristupa vezana za koncept stvaranja i podjele novostvorene dodane vrijednosti u kompaniji: shareholderski pristup  i stakeholderski pristup.

Pokazatelji dodane vrijednosti predstavljaju koristan i neophodan alat za primjenu koncepta upravljanja temeljenog na vrijednosti (VBM). Kao filozofija i sustav upravljanja kompanijom, VBM osigurava stvaranje maksimalne vrijednosti unutar kompanije, često s ciljem maksimiziranja vrijednosti za dioničare, što je ujedno i temeljna pretpostavka shareholderskog pristupa stvaranju i raspodjeli novostvorene vrijednosti kompanije..