U razvijenim gospodarstvima zapadnoeuropskih zemalja i SAD-a prisutno je desetak metoda za vrednovanje nekretnina. Sve se metode s određenim ograničenjima mogu svrstati u tri temeljna pristupa u vrednovanju nekretnina: troškovni pristup, komparativni pristup i pristup kapitalizacije prinosa. Primjena pojedinog pristupa ovisi o brojnim faktorima, od kojih su najbitniji: cilj utvrđivanja vrijednosti nekretnine, trenutak vrednovanja, vrsta nekretnine, specifičnosti nekretnine, razvijenost tržišta nekretnina, vještina i stručnost procjenitelja i dr. U hrvatskoj gospodarskoj praksi najzastupljenija je troškovna metoda vrednovanja nekretnina, koja ulazi u kategoriju troškovnog pristupa vrednovanju, dok se usporedna metoda, koja ulazi u kategoriju komparativnog pristupa vrednovanju, upotrebljava kao nadopuna troškovnoj metodi. U ovom se članku obrađuje metoda kapitalizacije dobiti koja ulazi u kategoriju pristupa kapitalizacije prinosa, a koja se najviše primjenjuje u modificiranom obliku pomoću metode diskontiranog tijeka novca kod vrednovanja razvojnih investicijskih nekretninskih projekata.